Intervju s Paulom Thomasom Andersonom, direktorom 'Boogie Nights'
Intervju s Paulom Thomasom Andersonom, direktorom 'Boogie Nights'
napisao Mark Rabinowitz
Na konferenciji za novinare New York Film Festival '97 za svoj novi film 'Boogie Nights' pisac / redatelj Paul Thomas Anderson komentirao je 157 minuta
duljina filma: 'Plaćate više, trebali biste dobiti više.', i sada
zloglasni 'kurac pucao' na kraju filma: 'Nisam bio na temu
imaš 157 minuta bez da ti to pokaže. 'Nepotrebno je reći, Anderson
se ne shvaća previše ozbiljno, ali njegov je film ozbiljan pogled na to
porno industrija u Americi, premošćivanje kasnih 70-ih i ranih 80-ih i
proučavaju uspon i pad proširene 'obitelji' glumaca i njihovih
poppa lik, redatelj Jack Horner (Burt Reynolds).
Otprilike jednako poliran i izveden kao drugi film 27-godišnjeg kant
biti, 'Boogie Nights' imaju sjajne izvedbe Marka Wahlberga, Philip
Seymour Hoffman i Oscar u kalibru su okrenuli Burt Reynolds, i to znakovito
Wahlberg i kormilar Anderson kao ozbiljni talenti koje treba gledati. Nekoliko dana
kasnije smo se okupili u njegovom hotelskom apartmanu u New Yorku kako bismo dalje istražili
svijet 'Boogie Noći'.
indieWIRE: To je prilično veliki skok iz Sundancea u New York film
Festival (NYFF) s vašom drugom značajkom, zar ne?
Paul Thomas Anderson: Ne znam o skoku sa Sundance na nešto
Inače, znam, mislim da je u pitanju samo film.
Da, definitivno je veća ...
iW: Valjda sam zapravo mislio na vrstu filmova koji su uglavnom
na Sundanceu i vrstu filmova koji su uglavnom na NYFF-u…
nema puno preklapanja.
Anderson: Ne, nema
iW: Što ste koristili za istraživanje filma? .... Vaša vlastita sjećanja na film
era koja obuhvata rani dio filma ne može biti previše odrasla, pa ...
Anderson: Moja sjećanja na 1. otkrivanje porno filma u mojoj pred-adolescenciji
a zatim moja jača sjećanja iz adolescencije koja je druga polovica
film su zasigurno osnova za svako istraživanje koje sam radio ja i ti
znam, upravo sam gledao milijun porno filmova i puno sam čitao o tome.
Neka vrsta opće fascinacije njime. Kad sam pisao scenarij nikad nisam imao
fizički bio na porno setu. Ostao sam podalje sve dok ga nisam napisao.
(Tada) nekako sam otišao i provjerio ono što sam smatrao istinom i u čemu sam
zapravo istina.
iW: Kako ste pronašli porno filmove iz vintage ere? U većini trgovina samo će se zalihe
nove stvari.
Anderson: Da, znam, sve je teže i teže pronaći ... ali tebe
mogu ga pronaći. Tamo je. I smiješno je, znam da postoje trgovine za seks
LA koje zapravo imaju mali odjeljak nazvan 'klasici'.
iW: 'Đavo u gospođici Jones”...
Anderson: 'Duboko grlo„”Iza Zelenih vrata'- vrsta standarda
klasika, ali sigurno ima puno drugih kojima to nedostaje
treba biti dostupan poput 'Jade Pussycat', ili 'Amanda By Night”....
iW: Jeste li vidjeli (FILMMAKER Mag's) popis pedeset najvažnijih (važno)
utjecajni indie filmovi?
Anderson: Da, jesam i mislim da je 'Duboko grlo' # 50. Svakako za
što god koštalo, 10 $, 20 $, nešto slično i napravilo je
poput ... .pa, u ovom je trenutku vjerovatno zaradio 100 mil. USD To je velika stvar
iW: To je u „Ledenoj oluji“.
Anderson: Zaista?
iW: Uputili su se na fond za obranu Harryja Reamsa i kako je to bilo
kuka za parove koji se ljuljaju tijekom dana kako bi uzeli svoje supruge da vide 'Duboko grlo'.
Anderson: Da, mislim da je drugačije vrijeme, mislim da je bolje vrijeme ... jedno
od većih problema filma također ide u kina i
gledanje filmova u kinima. Porno filmovi su redovni filmovi.
iW: U intervjuu koji smo napravili s redateljem 'Shall We Dance' (Masayki)
Suo) i rekao je da u Japanu X-Rated filmovi, kako ih nazivaju, 'ružičasti'
filmovi ', tretiraju se kao normalni filmovi.
Anderson: Sjajno! Nisam to znao.
iW: Što se dogodilo s porno industrijom? Je li to jednostavno video ili je postojao
više na to?
Anderson: Pretpostavljam da je video tamo pravi neprijatelj
droga (bili su dio toga) i siguran sam da postoji neko veće društvo
slika, ali to ulazi u čitavu političku arenu… video je the
neprijatelja za mene ... trenutka kad je [industrija] mogla dahne dah
i nekako otvoriti i razviti novi žanr ... to ga je nekako oduzelo
video vrpca. Prenosi se u način na koji su glazbeni videozapisi utjecali na filmove,
takav mentalitet….
iW: (škljocanje prstima) s posjekotinama….
Anderson: S rezima, a ne razmišljajući o stvarima. Gdje je plan?
Gdje je priča? Gdje je bilo kakav vid ove stvari? To je samo
nedostaje.
iW: Rečeno je i mislim da se slažem s tim da su 70-te godine najveće
desetljeće u američkim filmovima, do sada.
Anderson: Ne znam Stalno se mijenjam. Ponekad je 70-ih,
ponekad su 30-ih, kada govorite o studiju
sustav. Smiješno je, mislim da kad biste samo gledali filmove,
vjerojatno reći 30-ih ili 40-ih
iW: Bili su pismeniji.
Anderson: Bili su pismeniji. To su klasici, znaš? Ali
onda mislim da smo zaglavili u filmovima iz 70-ih - to je stvarno bilo to
početak (kada) auteur je došao u Ameriku, a redatelj stvarno
postao kralj. I to je lijepa misao.
iW: To je zaista bio kraj studijskog sustava.
Anderson: Da.
iW: Još uvijek imamo poznate autore koji pišu scenarije, poput vas tada
imali Dorothy Parker i Williama Faulknera, i sve te ljude, i mi
sada, ali ne tretiramo ih isto. Studioski sustav nije tretirao
Faulkner jako dobro, ali pisce na to ne lažemo. Možda jesam
romantizirajući način na koji je javnost razmišljala o tome. Možda traje 50 godina
da bi ti lažirao pisca.
Anderson: Mislim da je to možda istina. Nekako se žalimo
danas o stanju filmova i prvi ću se žaliti
stanje filmova danas. Ali, smiješno je, vidio sam tonu
sranje iz 30-ih, 40-ih, 50-ih, a tu je sranje isto toliko
godine kad je izašao Citizen Kane, 1941. ...
iW: Oh naravno! Jednostavno ne traje
Anderson: To samo ne traje i ne znamo za to, ali možemo pogledati
povratak u 1939. godinu i idite „O, vau! „Čarobnjak iz oza'Tada je rađeno!' Tu su
uvijek će biti takav omjer sranja i briljantnih stvari
Tamo vani. Žalim se ove godine, ali prošle godine, kako se možete žaliti
o godini koja ti daje 'Fargo'I'Razbijanje valova'I'Tajne i laži'I'Engleski pacijent”.
iW: 'Sling Blade”.
Anderson: 'Sling Blade' ... ne možete se žaliti.
iW: Jeste li ikad čuli priču Georgea Lucasa o tome kako je smislio
glazbu za 'American Graffiti'? Bilo je vrlo slično kako ste to učinili.
Što god da je slušao dok je pisao bilo koji prizor, volio bi
u margini bilježi bilješke i to bi stavio u film.
Anderson: Stvarno!
iW: Zbog toga su glazbena pjesma 'American Graffiti' dva dvostruka albuma.
Anderson: Dečko, volio bih da je ovo dvostruki album.
iW: Nije!?
Anderson: Na jednom CD-u napravili smo 13 pjesama. Pojavit će se svezak dva.
iW: Na taj način zarađuju više novca.
Anderson: Da, ali govorim im u svesku dva, pa neću reći
trenutno ništa loše! (Smije)
iW: Ako izvođač želi dvostruki album, to mogu učiniti, ali budući da je
soundtrack ...
Anderson: Da, ako ste Beatlesi ili Smashing Pumpkins, možete
izdati dvostruki album, ali s obzirom da je to zvučni zapis ... Čini se ponekad
po meni da se neki filmovi previše zaglave u pokušaju snimanja
glazba u filmu vrlo doslovna ili na neki način tematski povezana s
prizor koji se događa I to je u redu kada se može dogoditi, može biti
malo slatko ili slatko ponekad, ako su savršeno zabijeni, ali ponekad ti
samo moram ići s osnovnom stvari koja vibe radi. Da se ne osramotim
o: 'Zašto to radi?' 'To je baš super!'
iW: Poput sestre Christian nije dobra pjesma, ali je sjajni most prema
80-ih od 70-ih
Anderson: Toliko pornića i toliko kokaina jednake su Sestri
Kršćanin.
(Svi se smiju)
Anderson: To je samo prirodno napredovanje kuda će to ići.
iW: Je li točno da je to bila prva pjesma 80-ih?
Anderson: Ne, ne, ne, mislim da je to sigurno prva vrsta 80-ih
pjesma koja se događa u filmu ... ali postoji Queen of Hearts i postoji
trenutak kada se Dirk i Reed odvajaju u svojoj pjevačkoj karijeri. mislim
postoji nešto sočnog materijala 80-tih Ali to su originali.
(Smije)
iW: Možete nekako razumjeti Jacka Hornera (Reynolds), dok je on
pornografu, intrinzično znaš da bi to bile jedine stvari
bilo mučno ili uznemireno, seksualno bi bile životinje ili djeca.
Anderson: Točno. To je takav način na koji je to unutar industrije
isto. Postoji puno moralnih crta unutar te grupe i oni se tome vrte
nas većinom, o 'Pa, uzet ću ga u dupe, uzet ću 2
diže mi u dupe, ali nikad ga ne bih stavio u usta. 'Znate što ja
znači? To su vrsta koda koje stvaraju za sebe ... oni
morate ih stvoriti da bi ih dobili kroz dan. Ali svakako crta
da svi kažu 'ne idi tamo' su životinje i djeca ... Na neki način
od mjesta na kojem se tako brzo demoralizira, zaista to morate učiniti
uzmi svoje parametre i napravi ih za sebe i učini ih svojim.
[Raspravljamo o završetku i kako je sudionik u presici NYFF-a
pogrešno je protumačio kao uzvišeno:]
Anderson: Jako sam zadovoljna načinom na koji se film završava i zbog čega sam bila tužna
percepcija kraja za tu osobu Osjećao sam se kao da to još nisam učinio
svoj posao, ali tada sam stao i pomislio ne, radio sam svoj posao, a možda i to
osoba je to samo pogrešno protumačila. Znate, obično je ono što vidite u filmu
koji (likovi) postaju pametniji na kraju filma, nekako. Da
se ovdje stvarno ne događa Svi su isti. Možda ako postoji
promjena, to je kao jedan stupanj. Obično vidite promjenu od 90 stupnjeva u a
film. Po mom mišljenju, oni su gotovo isti ljudi kao i prije
početak filma.
iW: O (Dirkovom) monologu na kraju, je li to bio inspiracija 'Raging Bull'?
Anderson: Bio sam na pola puta kad sam shvatio da pišem
nešto što jako nalikuje 'bijesnom biku'. Mislila sam da jesam
naišli na nešto predivno, kao što je evo ove iskrivljene akcije (na
scena iz 'Raging Bull') što je za Marka Wahlberga imalo savršenog smisla
igrati Eddieja Adamsa, igrati Dirka Digglera, igrati Brocku
Landers, igrajući bilo kojeg svog idola. Postoji Al Pacino
poster u (Eddiejeva soba) početak filma, tako da ste ga dobili
glumi Brock Landers, glumi Roberta Di Niroa, glumi Jakea Lamotta, svira
Marlon Brando igrajući Terryja (od 'Na rivi') Radeći Shakespearea. Tako
imate referencu filma na vrhu filma. Samo sam vrsta
spotaknuo se u to i pomislio da se ne sramim onoga što naletim na
nešto što sam nekako podsvjesno stekao.
