'Punisher: War Zone': Jesu li nam stvarno trebala tri ovakva?
Bio sam jedan od rijetkih ljudi - ako je suditi po izvedbi na blagajni - koji je otišao vidjeti Punisher: War Zone ovaj vikend. Otišao sam prvenstveno zato što volim vidjeti kako stvari rastu. (Na zaslon . Tu je važna razlika, gospodine službenik za uvjetni otpust.) Ali također sam bio znatiželjan vidjeti je li, doista, treći put bio šarm. Jer ne mogu sasvim razumjeti zašto, od svih likova na nebeskom svodu pop-kulture, Frank Castle - poznatiji kao Punisher - vrijedi toliko pokušaja da se ispravi. (I, ironično, od svih filmova Punishers — Dolph Lundgren, Thomas Jane i novi model, Ray Stevenson, svi na slici — Dolphov film je najbolji.)
Nije kao da je Punisher James Bond, ili Sherlock Holmes, ili čak Tarzan… on je samo tip koji ubija kriminalce dok nosi lubanju na prsima. Shvaćam zašto radi u stripu - u mediju u kojem, češće nego ne, 'heroj' zapravo ne ubija lošeg momka, Punisher je promjena tempa. On drži mrtvačnicu zauzetom kao što Batman drži Arkham Asylum. Ali za filmsku publiku, Punisher se ne razlikuje od bilo kojeg drugog osvetnika kojeg smo vidjeli tisuću puta prije. Kako ih zadržati na farmi nakon što su vidjeli Želja smrti ?
Vidim zašto su snimili film Thomas Jane iz 2004. Zajapuren vizijama Čovjek pauk novac im je plesao u glavama, činilo se kao da nema smisla. Nije bilo dobro, ne daleko, ali shvaćam. Punisher: War Zone je velika misterija: zašto to učiniti, osim ako nećeš uspjeti, znaš, bolje ? I u slučaju da se pitate kako Ratna zona možda je bilo bolje - a ne loptica od sira - evo tri jednostavna koraka:
1) Zapamtite, Punisher je lud čovjek. Ne postoji ravna linija između toga da netko bude ubijen od strane mafijaša i da postane monomanski stroj za ubijanje. Frank Castle je psihički bolestan. Tretirajte ga kao takvog. Idi gledaj Henry: Portet serijskog ubojice . Tako to radite.
2) Ostavite neke klišeje nepromijenjene. Između talijanske mafije umrljane marinarom, gangbangera koji hvataju kape, Rusa koji gutaju votku, irskih pankera Doc Martened i Azijata fu Manchu’d, svi su se na ekranu urotili kako bi se našalili sa svime što se dogodilo. Time je izbačen iz svake dramatične napetosti. Ili realizam.
3) Punisherova priča bi trebala ne biti jedan od iskupljenja. On je čudovište na beskrajnoj misiji. Ne treba ga rehabilitirati. Nikada ga se nije smjelo vidjeti kako gotovo plače dok gleda u tuđu kćer. I nikad ne bi smio biti na rubu toga da objesi oružje. On je morski pas Čeljusti . On je Terminator. On je čovjek koji se dobrovoljno odrekao svoje ljudskosti. Razdoblje. Doduše, to čini teškog protagonista. Ali prema Punisheru se ponašate onako kako se Christopher Nolan odnosio prema Jokeru - kao prema sili prirode, bez razloga za objašnjenje njegovih postupaka. I još uvijek možete razneti mnogo stvari.
- Pregled: Puinisher: Ratna zona
- Comic-Con 2008: Punisher: War Zone izgleda blijedo
- Pregled: Punisher (1989.)
- Pregled: The Kaznevač (2004.)